U plavo Božije prijestolje
kliču zvuci s bogomolja
to su pjesme zemlje moje
gdje huče gore i šume polja.
Mila sura i žestoka,
Bosna na zemlji krvavoj,
čuvam te kao i dva oka,
ja sin sam tvoj, zemljo.
Tamo, na Uni zlatno zrnce,
a na Drini zora plava,
u Neretvi spava sunce,
niz ravnine se razlila Sava.
Krene li dušman ti na zide
u san starih mezarova,
udarit će na šehide,
što krv će liti za brda ova.
Mila sura i žestoka
Bosna na zemlji krvavoj
čuvam te kao i dva oka
ja sin sam tvoj, zemljo.