Intervju / Izetbegović: Nikada neću prihvatiti da BiH vanjsku politiku gradi na stavovima neke druge države

Posljednih nekoliko sedmica vaši potezi, odnosno izjave izazvale su mnogo reakcija u regiji, naročito u Srbiji. Zbog čega je pitanje hoće li BiH priznati Kosovo i kako odjednom postalo aktuelno? Kakva koplja se lome na tom pitanju? 

Nikakva se koplja ne lome na pitanju priznanja Kosova. Tog priznanja ne može biti dok za takvu odluku ne bude konsenzusa u Predsjedništvu BiH. Mediji i političari u Srbiji i entitetu RS obrušili su se na mene samo zato jer sam u intervjuu za Deutche Welle ponovio svoj već ranije više puta javno iznesen stav o priznanju Kosova. Zbog tog stava, kao i stava da nema mirne podjele BiH, nazvan sam najvećim neprijateljem Srba, zasjedao je Savjet za nacionalnu sigurnost Republike Srbije, optužen sam da sam organizovao obuku 9.000 paravojnika i sve je to urađeno, naoko, bez pravog razloga. Ali, razloga u politici uvijek ima.

Ništa se ne dešava i ne priča slučajno. Nekim srpskim političarima očigledno treba neprijatelj, pa ako ga nema, onda ga izmišljaju. Treba im za njihove tvrdnje o navodnoj ugroženosti Srba na Balkanu, koje će zatim pretočiti u deklaracije i dokumente. Naravno da nije istina da ja pravim paravojsku, ali jeste istina da Dodik pravi nukleus nečega što bi moglo biti paravojska. Dodik se poigrava emocijama Srba, raspiruje ratne, separatističke emocije, a to je opasna, nepredvidiva igra. On vodi srpski narod u pogrešnom smjeru i, uvjeren sam, na kraju će se ispostaviti da je on svojom politikom nanio ogromnu štetu bosanskim Srbima, proizvodeći nestabilnost koja je najviše koštala entitet RS. Ekonomski rast na područjima koja pretežno nastanjuju Bošnjaci je veći, a zaduženost je bitno manja nego u entitetu RS. Ti loši ekonomski rezultati se prilično uspješno prikrivaju nacionalističkom retorikom SNSD-a i Milorada Dodika. Ali, prije ili kasnije, narod u entitetu RS će progledati i shvatiti ono što je očigledno.

Često se stječe dojam da po pitanju vanjske politike u Predsjedništvu imate dvojicu kolega protiv sebe. Kako vidite odnose u Predsjedništvu BiH? Koja su to pitanja gdje ne postoji konsenzus, što se često manifestuje dijametralno suprotnim stavovima koje članovi Predsjedništva iznose u javnost?

Ovaj saziv Predsjedništva je konsenzusom donio skoro sve vanjskopolitičke odluke. Jedina vanjskopolitička pitanja na kojima nije bilo konsenzusa i na kojima smo se razilazili su otvorena pitanja sa Srbijom i Hrvatskom, kao i pitanja koja se tiču prošlosti. Pitanja iz prošlosti ćemo, uvjeren sam, u dogledno vrijeme u velikoj mjeri prevazići, jer teme koje se tiču događaja iz proteklog rata i presuda Haškog tribunala su opteretile 2017. godinu kao nijednu prije nje. Naravno, negiranje genocida, postojanje udruženih zločinačkih poduhvata, a naročito veličanje i proglašavanje ratnih zločinaca herojima mora prestati. Jer, ako neko zločince poput Mladića smatra herojima, i ako mlade ljude uči takvom sistemu vrijednosti, onda će se takva “herojstva” kad-tad pokušati ponoviti. Negiranje zločina i veličanje zločinaca će se morati jasnije sankcionirati krivičnim zakonima BiH i entiteta.

Nastavit će se mimoilaženje po otvorenim pitanjima koja se odnose na Hrvatsku i Srbiju. Ja, a uvjeren sam i svaki slijedeći član Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda, ću braniti interese, prava i dignitet Bosne i Hercegovine bez obzira na reakcije druga dva člana Predsjedništva i reakcije lidera susjednih zemalja. Moje kolege u Predsjedništvu smatraju da Bosna i Hercegovina treba da “prati” stavove Srbije i Hrvatske vezano za otvorena pitanja i odnose s tim zemljama. Jer, oni smatraju da je ono što je u interesu Srbije ili Hrvatske po automatizmu i u interesu Srba i Hrvata u BiH, a time i u interesu BiH. Ja takvo razmišljanje ne prihvatam. Nikada neću prihvatiti da Bosna i Hercegovina u svojim vanjskopolitičkim odlukama “prati” stavove Srbije ili Hrvatske ili bilo koje druge države po bilo kojem vanjskopolitičkom pitanju. Bosna i Hercegovina će svoju vanjsku politiku voditi samostalno i isključivo je bazirati na suverenim interesima i pravima Bosne i Hercegovine. Naravno da ćemo pri donošenju odluka uzimati u obzir i stavove drugih pa i susjednih država, kao i Evropske unije, prema kojoj imamo obavezu po Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju da približavamo vanjskopolitičke stavove.

Susjedne države će se morati naučiti da odnose s BiH grade na međusobnom uvažavanju, poštivanju i reciprocitetu. Jer, decenijama koristiti vodne resurse BiH besplatno, zadržavati ogromnu imovinu bh. kompanija 22 godine nakon završetka rata, zatvarati pristup BiH otvorenom moru kršeći prava koja BiH ima prema UN Konvenciji o pravu mora, negirati presude međunarodnog suda ustanovljenog odlukom Vijeća sigurnosti UN-a, primati u audijencije presuđene ratne zločince, očekivati da se vanjska politika BiH kreira u glavnim gradovima susjednih zemalja, daleko je to od istinskog uvažavanja i korektnih odnosa spram BiH.

Kakav će biti stav BiH po pitanju utvrđivanja granice sa Srbijom. Državni vrh te zemlje tvrdi da će platiti određenu odštetu za potopljeno zemljište zbog hidroelektrana, ali da BiH nema nikakav dokaz za to. Hoće li se po tom pitanju tražiti konsenzus i koja je donja granica uslova ispod koje ne biste pristali da idete?

To što BiH i Republika Srbija nisu potpisale Ugovor o državnoj granici ne znači da državna granica između Bosne i Hercegovine i Republike Srbije ne postoji. Državna granica između BiH i Republike Srbije postoji, utvrđena je i neupitna. To je ona granica kakva je bila na dan uzajamnog međusobnog priznanja Bosne i Hercegovine i Savezne Republike Jugoslavije, u skladu s članom 10 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i prema mišljenju broj 3 Arbitražne komisije u okviru Mirovne konferencije o Jugoslaviji od 20. novembra 1991. godine. Prema tom mišljenju Badinterove komisije, koje ima snagu međunarodne presude i koje je dio međunarodnog javnog prava, administrativnu liniju razgraničenja između SR Srbije i SR Bosne i Hercegovine treba smatrati međunarodnom granicom. Republika Srbija do sada nije pokazala spremnost da s BiH potpiše Ugovor o državnoj granici kojim se ta postojeća, međunarodno priznata granična linija između dviju država precizno demarkira na pratećim kartama koje bi bile sastavni dio tog ugovora.

Razlog nespremnosti Srbije da potpiše taj ugovor je sporno pitanje korištenja energetskih i saobraćajnih objekata koje postojeća državna granična linija presijeca i radi kojih Srbija traži izmjene te granične linije. Postoje suprotstavljene tvrdnje o načinu i izvorima kojima je finansirana gradnja hidroelektrana Zvornik i Bajina Bašta. To su stvari o kojima ne odlučuju predsjednici na večerama i tet-a-tet sastancima. O tome, na bazi relevantnih činjenica i dokumenata, trebaju odlučiti stručne međudržavne komisije. Uloga predsjednika je da pokrenu rad tih komisija, odnosno da im daju smjernice i usaglase model i principe rješavanja spornih pitanja. Prema mom mišljenju, Bosna i Hercegovina i Srbija treba da, na principima pravičnosti, dogovorom rješe sporna pitanja u pogledu učešća u pravima i obavezama vezano za sve nekretnine i nepokretne energetske, infrastrukturne i druge objekte koji se nalaze uporedo u obje države. Tu prvenstveno mislim na pravično učešće BiH u koristima HE Zvornik i HE Bajina Bašta i na prava lokalnih zajednica u BiH duž rijeke Drine na naknadu štete za potopljeno zemljište koje je rezultat rada HE Zvornik i HE Bajina Bašta, a sve to na temelju i u skladu s raspoloživom dokumentacijom i ranijim dogovorima, propisima i pravnim režimima iz bivše SFRJ.

Mnogo je pitanja koja u posljednjih pola godine opterećuju odnose BiH i Hrvatske, počevši od Pelješkog mosta pa do posljednje presude suda u Hagu. Planirate li s državnim vrhom Hrvatske razgovarati o eventualnoj odšteti koju bi ta država trebala platiti logorašima i kako vidite daljnje razvijanje tih odnosa?

Vjerovatno će žrtve zločina koje su počinili učesnici udruženog zločinačkog poduhvata imati priliku da tuže sve odgovorne aktere. Država BiH, odnosno svi nivoi vlasti trebaju materijalno i pravno podržati žrtve u takvim procesima. S Hrvatskom ćemo o svemu otvoreno pričati, direktnije nego dosad. Uvjeren sam da na istini, ma kakva ona bila, možemo izgraditi iskrene i obostrano korisne odnose s Hrvatskom i Hrvatima općenito. Ali, za to je preduslov istinsko poštovanje BiH. Ne treba nama Hrvatska pomagati, kako kaže predsjednica Grabar-Kitarović, da se “emancipiramo”.

Dovoljno će biti da se hrvatsko rukovodstvo suoči s istinom o prošlosti, da Hrvatska izvrši povrat imovine bh. kompanija, koja je ostala na njenoj teritoriji, da plati pravičnu naknadu BiH za korištenje naših vodnih resursa, da prizna pravo BiH na pristup otvorenom moru u skladu s UN Konvencijom o pravu mora – jednom riječju, da emancipira sebe, a ne nas.

Mnogo je pitanja koja su već godinama ili mjesecima neriješena, poput statusa Grada Mostara, izbornog zakona… Hoće li građani još dugo biti taoci politizacije i da li postoje ucjene po tom pitanju?

Ne znam na kakve ucjene mislite. Rješenja o svemu što ste spomenuli nije lako postići. SDA je spremna prihvatiti rješenja koja bi osigurala provedbu presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić-Finci, kao i presude Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić, poštujući pri tome odredbe Ustava Federacije BiH i uvažavajući mišljenja relevantnih međunarodnih institucija poput Venecijanske komisije. Siguran sam da HDZ ne bi na to pristao, jer traži preko i mimo toga. Krut stav predstavnika HDZ-a je i do sada sve pregovore učinio neuspješnim. Vjerujem da im je danas žao što nisu prihvatili prijedloge koje je prije nekoliko godina nudio tadašnji Komesar EU za proširenje Štefan Fule.

Zašto država BiH još nikada nije potpisala sporazum s Islamskom zajednicom u BiH, ko koči to pitanje?

Niz primjedbi na prijedlog ugovora koji nam je dostavilo Vijeće ministara je prvo imao Mladen Ivanić pa je zatim postignut kompromis s predstavnicima Islamske zajednice u BiH. A onda je nove, za Islamsku zajednicu neprihvatljive primjedbe dostavio Dragan Čović. Dakle, koči Dragan Čović.

U posljednje vrijeme aktuelne su informacije o problemima u sukobima unutar SDA, naročito u Tuzlanskom kantonu. Koliko to pratite kao predsjednik stranke, s obzirom na to da su i vama upućena neka pisma? 

Stari su to, hronični problemi koje ćemo rješavati iduće godine. Sada imamo drugih prioriteta.

Nekoliko puta ste komentarisali sada već neuspjelu koaliciju sa SBB-om. Kako gledate na koaliranje s HDZ-om, s obzirom na to da mnogi zakoni nisu usvojeni zbog neslaganja tih dviju stranaka?

Koalicija sa SBB-om je poluuspjela i daje polovične rezultate. Ima prepirki jer SBB hoće sve privilegije vlasti, a u isto vrijeme i lagodnu poziciju kritičara te iste vlasti. SBB govori da će izaći iz vlada, ali ostaje u toj vlasti. Gubimo vrijeme u jalovim prepirkama. Dobar primjer je priča o Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o akcizama u BiH. Kao i na sve bitno u ovom mandatu i na usvajanje tog zakona je potrošeno ogromno vrijeme i energija i nadam se da će ovih dana konačno biti usvojen, ali s godinom zakašnjenja. I tako je to bilo i s mehanizmom koordinacije, prilagodbom Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, ispunjavanjem Upitnika Evropske komisije, aktivacijom Akcionog plana za članstvo u NATO-u itd.

Negdje je problem pravio SBB, negdje drugi koalicioni partneri, puno problema je pravio Dodik i SNSD, ali nikada to nije radila SDA. Mi smo uporno nudili rješenja i kompromise. Neki zakoni nisu usvojeni zbog čudne, dvostruke igre HDZ-a. Na Vladi Federacije BiH se usvoji Prijedlog zakona o igrama na sreću, o PIO-u, glasaju za njega i ministri iz HDZ-a, a onda ga obore parlamentarci iz HDZ-a. Bojim se da će nam sličnu stvar prirediti i u vezi s izdavanjem garancije za izgradnju Bloka 7 u Termoelektrani Tuzla.