INTERVJU – Miralem Galijašević: Uloga Fuada Kasumovića nije časna

Gotovo su četiri godine prošle od masovnih protesta koji su održani širom Federacije BiH. Nezadovoljni građani su protestirali i u Zenici, ispred zgrade Vlade Zeničko-dobojskog kantona (ZDK), tražeći ostavke najodgovornijih za stanje u kojem se taj kanton nalazio. Tadašnji premijer Munib Husejnagić (SDP) je podnio ostavku, ali je na toj poziciji ipak ostao do kraja mandata.

Naslijedio ga je, početkom februara 2015. godine, Miralem Galijašević (SDA), koji ovih dana navršava tri godine na toj dužnosti. Tim smo povodom razgovarali sa aktuelnim prvim čovjekom Vlade ZDK.

Gospodine Galijašević, šta se to promijenilo u ZDK od preuzimanja dužnosti premijera do danas?

– Godinama prije tih protesta 2014. godine ZDK je postao nestabilno područje u smislu reakcija socijalnih grupacija, radnika. Sjećamo se, između ostalog, da su ovdje dolazile majke porodilje. Sve je to bilo izazvano i tranzicijom koja je prisutna u vlasništvu i posljedicama rata, ali i nesnalaženjem prethodne vlasti koja je ostavila velike obaveze. Mi smo zatekli deficit od 64 miliona, obaveze od 55 miliona, posuđivanje novca u iznosu od 30 miliona KM iz namjenskih sredstava. Ja sam četiri godine prije toga ostavio ovdje na računu 20 miliona. Kada sam došao, mi smo bili u dubiozi oko 95 miliona KM. Poplave su mnogo toga uslovile, potrošena su sredstva, ali mislim da se njima nije na najbolji način raspolagalo u smislu ekononičnosti i popravljanja likvidnosti.

Naš prvi zadatak je bio da stabiliziramo budžet jer bez toga nema ni realizacije projekata i programa Vlade. Mogu vam reći da smo u ove tri godine uspjeli definitivno. Na današnji dan mi nemamo obaveza dužih od 30 dana. Sve socijalne kategorije su podmirene, borci su podmireni. Ovih dana idemo sa poticajima u malinarstvu, na šta sam posebno ponosan. Isplatit ćemo blizu milion KM. Sa nivoa Federacije će to biti isplaćeno možda polovinom godine, a mi ćemo to završiti ovih dana. Postigli smo punu likvidnost i stabilizaciju budžeta kroz jedan program štednje i racionalne potrošnje.

Pored stabiliziranja budžeta te isplate poticaja i naknada socijalnim kategorijama, šta bi ste izdvojili kao projekat na koji Vlada ZDK može biti naročito ponosna?

– Što se tiče kapitalnih investicija, mi smo imali utopljavanje 12 škola i bolnice u Tešnju, na šta smo utrošili oko pet miliona KM. To je bio jedan od načina da, kroz energetsku efikasnost, praktično i obnovimo te škole. Mislim da je to najkorisnije kapitalno ulaganje. Ulagali smo i u vodovodnu mrežu i puteve, a ono što nam predstoji je izgradnja škole u naselju Tetovo u Zenici, koja će koštati blizu dva miliona KM. Jedan od projekata je i sanacija duga, odnosno reprogramiranje duga Kantonalne bolnice Zenica. To je slična situacije poput one u Bihaću. Oni su prije nas povukli poteze, ali ih nisu do kraja izveli i napravili kreditno zaduženje. Mi smo zatekli obaveze od 15 miliona KM, a svaki dan je postojala prijetnja da neko od onih koji su imali sudsko rješenje o izvršenju zaustavi rad bolnice. Mnogi su nam oponirali, a mi smo uspjeli da to reprogramiramo, dug servisiramo i da bolnicu stavimo u funkcionalan položaj. Uređaji su u funkciji, plaće su redovne, a sa doktorima i ostalim medicinskim osobljem smo postigli kolektivni ugovor.

U posljednje vrijeme se aktueliziralo pitanje radnika Željezare Zenica. Oni su protestirali, čak su blokirali magistralnu cestu. U kojoj je fazi rješavanje tih problema?

– Ovo kroz šta prolazi Željezara je predstečajni postupak, a od sada i stečajni postupak. To je faza kroz koju mora proći. U pitanju je oko 400 ljudi. Neću cijeniti da li je Vlada FBiH blagovremeno reagirala, ali je ovaj posljednji potez premijera Novalića dobar potez, da se stvar očisti i da se izvuče zdravi dio. Postojao je vrlo uvjerljiv plan Vlade FBiH kako da sanira problem Željezare. Zamisao je bila da jedan značajan dio, njih 120, ide u proizvodnju toplih obroka, što su do sada i radili i ArcelorMittal je bio vrlo zadovoljan. Jedan dio, njih 94, da idu na biro, 24 idu u penziju, za šta je već uvezan staž i jedan dio da bude tehnološki višak. Mi smo ovdje bili podrška Vladi FBiH kao domaćini i kao učesnici u podjeli pomoći. Mislim da je plan dobar. Izabran je stečajni upravnik. On je utvrdio da postoje razlozi za stečaj, a to je utvrdio i sudija za stečajni postupak. Stvoreni su uvjeti da se odblokira jedan račun preko kojeg bi se radilo. U međuvremenu se desila velika šteta. Od oktobra mjeseca ljudi ne rade. Korisnici tog velikog prostora, tih hala koje su ostale u krugu Željezare, žele da izađu, nesigurni su da li će biti nastavljeno snabdijevanje električnom energijom. Ono što zabrinjava je da li će se proizvoditi topli obroci za ArcelorMittal ili će se angažirati dobavljači. Mislim da ArcelorMittal mora imati tu društvenu odgovornost, kao što su je do sada imali. To treba da uradi i Sindikat ArcelorMittala jer na ovaj način bi se riješilo elegantno nekih 80 do 120 ljudi. Postoji oprema, postoji volja, postoji mogućnost otvaranja novog računa i definiranja nove firme. Svakako da ArcelorMittal kao svjetska firma ne želi imati nesigurne kooperante, ali u ovom slučaju bi se moglo, zajedno sa Vladom FBiH i nama, formirati jedno novo preduzeće.

Kažete da se nadate u pokazivanje društvene odgovornosti ArcelorMittala u rješavanju ovog pitanja. Da li ste prepoznali naznake dobre volje u dosadašnjim kontaktima sa predstavnicima te kompanije?

– Skretao sam pažnju na to da ne trebamo mi praviti situaciju u kojoj će jedan sindikat biti suprostavljen drugom. Ja sam tražio od predsjednika Sindikata Željezare da razgovaraju sa predsjednikom Sindikata Mittala. Oni ne smiju biti suprostavljeni i mi to ne smijemo dozvoliti. Mislim da menadžment mora pokazati osjetljivost. Mi smo je već pokazali. Vlada FBiH drži ključ. Ona je vlasnik dijela i moraju biti obaviješteni o nekim stvarima. ArcelorMittal zapošljava oko 2.500 osoba. To je jedan od najvećih izvoznika u BiH.

U procesu saniranja posljedica i uzroka problema sa radnicima Željezare ste imali nesuglasice sa predstavnicima lokalne vlasti. Da budemo precizniji, postojala su neslaganja sa gradonačelnikom Zenice Fuadom Kasumovićem. Oglasio se i Gradski odbor SDA Zenice, a u tom su se saopćenju kritički odnosili prema Kasumovićevoj ulozi.

– U međuvremenu se pojavio i problem penzioniranja 44 rudara. Mi smo prepoznali da ta kompletna situacija se koristi u predizborne svrhe, u zamjene teza. Pružana je podrška radnicima za blokiranje puteva. Ja sam izlazio i molio radnike da to ne rade. Mislim da njegova uloga nije časna. To nije način na koji se treba ponašati. Trebamo biti dio rješenja problema. Moramo shvatiti da je Vlada FBiH već odobrila sredstva za rudare i pozivam Elektroprivredu BiH da uradi svoj dio posla koji se odnosi na 185 radnika. Očito je da postoje neki centri koji iza kulisa koriste situaciju.

U kontekstu zloupotreba i manipulacija, moramo se osvrnuti na ranije spomenuto saopćenje Gradskog odbora SDA Zenica, u kojem se ističe uloga “stranke čije ime Kasumović nikako ne spominje, a čiji kadrovi više od tri godine rukovode resornim ministarstvom”. Koja je to stranka?

– Ja sam u svakom istupu u kojem spominjem Fuada Kasumovića naglasim da je on bio član SDA 20 godina. Bio je funkcioner SDA 20 godina. U ovom trenutku on nije u SDA, ali je član Nezavisnog bloka i jasno je da djeluje kroz tu stranku i da će na predstojeće izbore izaći u okviru tog bloka.

Koliko će predizborna kampanja utjecati na dešavanja u 2018. godini pa i na rad Vlade ZDK?

– Ja neću dozvoliti da predizborna kampanja utječe na realizaciju projekata Vlade. Gradonačelnik ne može utjecati na realizaciju naših projekata, a svakako će biti pokušaja da se zamjenom teza i pravljenjem problema neke stvari zaustave, ali mi smo spremni na to.

Koji su to projekti koje Vlada ZDK namjerava realizirati u godini pred nama?

– Projekti koji su prioritet su kapitalni projekti, poput projekata iz cestovne infrastrukture. Oko 11 miliona KM ćemo uložiti u putnu infrastrukturu, što je više nego prethodnih godina. U vodosnabdijevanje ćemo uložiti oko pet miliona KM, a idemo i u dalje utopljavanje i rekonstrukciju škola. U općini Olovo se gradi novi zgrada suda i svakako da ćemo i u ostalim segmentima, poput socijalne i zdravstvene zaštite, odgovoriti na predviđeni način. Namjeravamo realizirati i kredit sa EBRD-om u iznosu od deset miliona eura za potrebe rekonstrukcije termobloka i zagrijavanje Kantonalne bolnice. Mi smo privredno najrazvijeniji kanton i činjenica da imamo 70 posto ljudi uposlenih u realnom sektoru je činjenica zbog kojeg se nalazimo na donjem dijelu liste po visini plaća. Normalno je da su u Sarajevu veće plaće jer je to administrativni i ekonomski centar. Mi imamo značajne kompanije poput ArcelorMittala, Natron Hayat, Cementaru, Prevent, Termoelektranu, Man Hummel i jake domaće firme poput Hife, Madija. Ovo su firme koje ZDK čini regijom koja najviše participira u izvozu Federacije, od nekih 24 posto. Mi smo lideri u peradarstvu. Imamo i dva certificirana izvoznika u Evropsku uniju i lideri smo u malinarstvu.

Sve što ste naveli je bitno naglasiti u kontekstu vaših ranijih istupa, u kojima ste ukazivali na nepravednu raspodjelu poreskih prihoda u Federaciji BiH. Šta bi se trebalo uraditi kako bi ta raspodjela, prema vašem mišljenju, bila pravednija?

– Mi u ZDK smatramo da taj zakon nije pravedan. On ima 26 članova, što govori da se površno pristupilo tom problemu. U Švicarskoj je raspodjela prihoda prema kantonima ustavna kategorija. Rješenje koje su oni donijeli ima prijelazni period od 27 godina, da se vidi da li je on pravedan. Kod nas je taj zakon donesen, dati su koeficijenti i ponaša se kako ko hoće. Ja nisam pristalica rješavanja tog problema po “tuzlanskom modelu”, da se uzme Sarajevu i da nama. Mi smo dali jednoj nezavisnoj grupi sa Univerziteta da uradi jednu studiju modeliranja raspodjele javnih prihoda i naša zamisao je da država koja želi ravnomjeran razvoj mora imati osjećaj prema regijama koje su manje razvijene. ZDK u odnosu na neke druge regije nije manje razvijen, ali mora doći do resursnog prelijevanja iz kantona u kanton. Mi smo taj model predložili Vladi FBiH. Mi kao najveći izvoznici ne prihvatamo činjenicu da nemamo nikakav benefit za to. Činjenica da smo preuzeli realni sektor, da 70 posto ljudi od 82.000 zaposlenih radi u tom sektoru koji je niskoakumulativan, jednostavno nam nameće sudbinu da imamo niže plaće, niže uplate dohotka, a ipak smo najveći izvoznici. Imamo veći izvoz od uvoza. To je jedan od najpoželjnijih makroekonomskih pokazatelja.

Izvor: faktor.ba